Upravo smo se vratili sa Jahorine nakon pauze od nekoliko sezona koje smo proveli na nekim drugim evropskim skijalištima, a u ovom kratkom izveštaju ću pokušati da vam dam uvid u to, šta ima novo na planini za koju smo se, nekako s godinama, svi emotivno…

Za početak prijatno iznenadjenje i momci koji na početku uspona ka naselju Šator spremno čekaju turiste iz „ravnice“, da im se za skromnu novčanu naknadu (5 km), budu u pomoći oko montiranja lanaca, brzinom i veštinom dostojnom „pit-stop“-u Formule 1.

Ukoliko, kao mi, dođete na Jahorinu u polupraznoj smeni (kraj Januara), sigurno je da nećete gubiti vreme u redu za žičaru, što je uglavnom bio običaj. Sve je išlo kao podmazano, nova tri šestoseda (Poljice, Ogorjelica i Skočine) rade „kao sat“, staze su u iznenađujuće dobrom stanju, bez kamenja, koje od ranijih godina pamtimo po ožiljcima na skijama. Ali su staze i dalje dosta loše obeležene, i na to obratite pažnju, pogotovo kada padne magla, a to se, na Jahorini, obično desi bukvalno u sekundi.

Divljina Jahorine je nešto na šta treba biti spreman. Pogotovo oni koji posećuju ovu planinu, po prvi put. U nekoliko trenutaka se lep, sunčan dan pretvori u vetroviti pakao, pa se nakon 2-3h opet vrati na nebo bez oblaka. Nikako ne možete predvideti šta vas čeka, tako da pažljivost i strpljenje moraju biti vaši verni saputnici.

U poređenju sa drugim ski centrima iz bližeg i daljeg okruženja, slobodno mogu da kažem: „Koliko para, toliko i muzike“. Ukoliko vam nije problem da se na polovini staze penjete nekoliko metara uzbrdo, kako biste nastavili vožnju ili pod punom opremom pešačite uzbrdo do staze, onda nemate razloga za brigu, vaša tolerancija i dobra volja su sigurno na dovoljno visokom nivou.

Nama se dogodilo da su prvog i drugog dana skijanja, zbog lošeg vremena, radila samo žičara i staza Skočine (najniže pozicionirana staza u odnosu na ostale). Olimpijski centar se pobrinuo da obezbedi skijašima prevoz mini-busom, sa parkinga ispred hotela „Rajska doline“ i to je u takvoj situaciji, jedina mogućnost za bilo kakav prevoz do jedine staze koja je radila, stoga nemate drugog izbora. Prevoz je funkcionisao besprekorno, a u prevozu, tipična jahorinska atmosfera, narodnjaci do maksimuma, veseli skijaši i borderi, sa sve skijama i daskama u rukama (oprema se unosi u autobus!), pljoske sa rakijom kruže unaokolo (partizanski)… Sve u svemu, slika koja obećava dobar i opušten provod u stilu „Bratstva i jedinstva“.

U pauzi smo obišli, stari, dobri restoran Rajska vrata. Dočekalo nas je pomalo neprijatno iznenađenje. Restoran pun šetača, a ne skijaša. Tako da za slobodno mesto između podneva i poslednje žice, morate da čekate, jer šetači nemaju nameru brzo da nastave dalje. A iuštipci s’kajmakom koji su bili veličine teniske loptice, čiji nam je miris bio u nosevima još od poslednjeg susreta, sada više podsećaju na loptice za golf…

Ali, prijatno iznenađenje nam je priredila Koliba hotela Termag, gde smo uprkos „fensi“ ambijentu, odlično ručali po povoljnijim cenama, a i vitrina sa svežim kolačima ne dozvoljava da ostanete ravnodušni. Osim toga, tamo smo popili i najbolju espresso kafu na celoj Jahorini. koliba preporukaToplo preporučujemo ovu kolibu! Prijatan ambijent, takođe, ima i kafić Board, a odličnu picu smo pojeli u piceriji Etno…

Smeštaj je izuzetno povoljan u odnosu na druga skijališta, krevet u toploj i čistoj sobi naćićete već za 8-10 eur, a vikendicu za svoju osmočlanu ekipu platićete 80-120 eur po danu, zavisno od lokacije i komfora. Šestodnevni ski pas staje 80 eur, što je neuporedivo povoljnije u odnosu na sve druge ski centre. Za pristojan ručak sa pićem treba da odvojite oko 10-ak eur. Najam kompletne ski opreme je 5 eur na dan za decu i 10 eur za odrasle. Mali savet. Možete proći i jeftinije, ako se obratite svojim domaćinima za savet, pre nego što pohrlite u prvi rental ili ski školu. Ovde se svi poznaju, svako je svakom rođak i imaju „štelu“ za svaku uslugu sa popustom…tako da savetujem da krenete tom domaćinskom linijom, a sve će vam se dalje „otvarati“ samo od sebe.

Parking se svuda plaća, čak i duž cele ulice Obućina bare, i to 35 maraka nedeljno, što zaista nije mnogo, ali kada na dan odlaska budete morali sami da otkopavate svoj automobil i uklanjate smetove koje je na njega nabacao opštinski bager, obuzeće vas bes što ste dali i toliko.

Ukoliko u ova teška vremena niste uspeli da uštedite za neko evropsko skijanje u Francuskoj ili Italiji, a imate želju, malo slobodnog vremena, par stotina eur-a u džepu i znate šta da očekujete, nemojte oklevati, „Olimpijska ljepotica“ će uvek biti tu da vas vrati u mladost!

doc dr Mišković Ivana Autor: doc dr Mišković Ivana
Voli da putuje, istražuje. osluškuje, zapisuje i predaje studentima. Povremeno se i raspisuje i deli sa vama zanimljivosti koje od malih trenutka na putovanjima prave velike uspomene