Tokom našeg boravka na Azurnoj obali, tačnije u malenom srednjovekovnom mestu St Paul de Vence, vodili smo se jednostavnim planom: svakog dana videti jedno mesto na obali i jedno mesto u „kontinentalnom“ delu Provanse.

Menton

Menton

Taj se ritam pokazao zapravo mnogo „jačim“ nego što smo očekivali pa nismo uspeli da obiđemo sedam mesta na obali, ali smo zato nadoknadili to nešto revnosnijim obilaskom gradića i sela po unutrašnjosti. Takav se odnos pokazao i kao interesantniji i kao mnogo sadržajniji kada je ova regija u pitanju. Zapravo, uvek doživljaj zavisi od onoga šta tražite, pa je nama unutrašnjost ponudila mnogo više od posećenije i komercijalizovanije obale koju turisti bukvalno preplavljuju. Mi smo želeli da natenane uživamo u arhitekturi šarmantnih francuskih gradića, mirnom ali i živopisnom krajoliku, bujnoj prirodi, dobrim restoranima i opuštajućoj atmosferi, pa smo veoma brzo zaključili da ćemo to lakše pronaći ukoliko se krećemo manje poznatim putevima i ne toliko „izvikanim“ gradovima koji su smešteni u brdu.

Na kraju krajeva, videli smo tačno one gradove na moru do kojih nam je i stalo. Tokom sedam dinamičnih dana, obišli smo Menton, Antib, Kan i Nicu. Svaki od ovih gradova, osim možda Mentona za koji ljudi nisu dovoljno čuli, predstavlja pojam visokog turizma, simbol mondenskog uživanja u moru i prepoznatljivom šarmu Azurne obale. I to sve jeste tako – turista ima jako puno, a među njima se ponajpre primećuje „klijentela“ koja ima nešto „dublji“ novčanik. Gastronomska je ponuda preobilna. Na svakom metru svih ovih mesta i njihovih starih gradova možete pronaći neki sladak restoran sa „Plat du jour“ ponudom (dnevni meni) čija cena varira u zavisnosti od nivoa restorana, ali i njegove popularnosti. Ipak, nekada „jača“ cena krije i bogatiju ponudu pa treba obratiti pažnju na ponuđeno. Negde je u Plat du jour uključen i dezert i vino na račun kuće, a negde ne. Ono što ćete svakako dobiti je supa, glavno jelo i salata. Ono što trebas shvatiti je da Plat du jour nije turistička masovna fora koju treba „inteligentno“ izbegavati – naprotiv! To je garant da ćete jesti u isto vreme i ono što određeni lokal najbolje sprema, ali i ono što je tog dana najsvežije.

haut de cagnes

Haut de cagnes

Ono što je isto tako zajedničko za sve ove gradove jeste obala koju zapljuskuje nimalo mirno Mediteransko more. Negde je obala peskovita (Nica i Menton), negde prekrivena sitnim šljunkom (Antibi), a negde ima i jednog i drugog (Kan). Ono što je izvesno je da se u svim tim gradovina nećete „nakupati“ ukoliko ste odrasli i razmazili se na mirnom Jadranskom, Egejskom ili nekom drugom pitomijem moru. Otvoreno more donosi velike konstantne talase, a sama vegetacija uz obalu je svedena na uređene nizove (veštački) posađenih palmi. Potpisnik ovih redova svakako ne preporučije Azurnu obalu kao destinaciju u kojoj ćete pronaći izvor nezaboravnih „letnjih radosti“. Čuvenih „šarenih ladova“, picigena u plićaku, plivanja ili plutanja nema. More je svedeno na čistu funkciju: ili se skvasiš ili se sunčaš… ili i ne budeš na obali.

Sa druge strane, Azurna obala je sve ostalo. Istorija, umetnost, kultura, hrana, cveće i lavanda,  vrhunska provansalska vina, provod, luksuz, arhitektura vredna divljenja, jahte vredne zavisti, čuveni francuski stil koji izbija iz svakog detalja i mirisi koje ćete pamtiti.

I svaki grad ima nešto svoje.

Nica

Nica

Nica (hoteli) je ogroman grad, najveći od pomenutih (oko 300.000 stanovnika). Njegovo bujno i veliko jezgro okružuju veoma moderni i uređeni kvartovi. Ovaj grad možete istraživati nekoliko dana. Stari grad ima obilje slatkih trgova i crkvi, uskih ulica i pasaža, stotine restorana… Definitivno je i najprljaviji, ali na dopadljiv i šarmantan način, kao posledica veoma dinamičnog turističkog života. Kada je reč o muzejima i umetničkim kolekcijama, Nica svakako prednjači. Iako će vam svi isticati i čuvenu pijacu u Nici, nama se ona i nije učinila toliko bitnom ili „nezaboravnom“ , ali vredi pokušati.

Kan (hoteli) je sa druge strane možda i najpoznatiji, ali, po mom mišljenju i najružniji grad na Azurnoj obali. Po principu doktora Džekila i mister Hajda, Kan je šizofreno i veoma grubo podeljen na moderni deo koji sija i šljašti uz čuvenu Kroazetu i stari deo, koji (valjda zbog fokusa na glamutu Kroazete) nije dovoljno ni razvijen, ni upečatljiv, ni negovan.

Svakako, svi oni koji „pate“ da na jednom mestu vide sve skupe svetske brendove, neće deliti moje mišljenje, ali moderan deo Kana obavezno  teba obići jer ispraznost ove vrste glamura, formalnosti i konzumerizma predstavlja ružno naličje turizma. Pa ako se već i nađete i Kanu, pre se držite obilaska starog jezgra i tvrđave sa koje se pruža makar čist i dalek vidik na okolne marine, grad i more.

Cannes

Cannes

No, kao što smo i mi uradili, Kan treba pre svega uračunati kao možda kratku pauzu pre odlaska u „ozbiljnije“ gradove na Azurnoj obali kakav jeste Antib (hoteli), pravi biser ove obale. To je grad srednje veličine (oko 70.000, manji od Nice), izuzetno raskošne arhitekture sa snažnim mediteranskim šmekom, sa plažama koje se nalaze u malenim uvalama pa čak obezeđuju i dobro kupanje. Trgovi prepuni cveća i bašti, ulice popločane maštovitim kamenim dezenima, kvartovi bez ijednog pravog ugla i najlepša mala montažna pijaca koju sam ikada video. Za šetnju po celom starom gradu nećete utrošiti više od dva sjajna časa tokom kojih ćete verovatno istrošiti kapacitet cele memorije fotoaparata. Restoranska ponuda je odlična, ali, kao predah od starih istorijskih fasada, ne morate samo sesti već možete otići i do najveće marine Azurne obale koja se nalazi tik uz zidine starog grada.

Na kraju, čeka nas Menton (hoteli) (oko 30.000). Namerno ostavljen za kraj zato što je najmanje čuven, ako ne i skroz nepoznat, ali i zato što o njemu zapravo imam potrebu najviše toga da napišem. To je prvi grad nakon što iz Italije uđete u Francusku i možda upravo zbog toga turisti „prošišaju“ pored njega jureći ka poznatijim gradovima. Ipak, svako ko siđe sa autoputa i spusti se samo 2-3 minuta ka moru, zatećiće na obali grad neslućene lepote. Menton je najbrdovitiji grad od svih pomenutih. Njegove uzane mediteranske ulice, sa fasadama pretežno u narandžastim, krem i crvenim tonovima, često povezuju stepenice koje vas na kraju vode na glavni plato sa crkvama. Odatle se pogled pruža na divnu uvalu i vrlo obećavajuću plažu koja leži ispod zidina. Atmosfera koja se u gradu oseća je topla, srdačna i najviše opuštajuća od svih prethodno pomenutih gradova. Razlog je upravo „skrajnutost“ ovog grada. Ulicama se šetaju „jeftiniji“ turisti, mlađi i veseliji. Češće se čuju i ulični svirači, a turistička ponuda je primerenija i preglednija. Naravno, francuski šarm i lepote detalja ne izostaju. Naprotiv, upravo zbog odsustva pritiska da je i Menton simbol Azurnog luksuza ili turizma, ovde ćete sresti neposrednije i narodskije motive. Šetnja ovim gradom je bilo pravo uživanje tim pre što nismo ništa očekivali.

Nakon svih gradova koje smo videli uz obalu, teško bi bilo odoleti i opet ne videti Antib, ali Menton bi svakako bio još poželjnija destinacija.

Antibes

Antibes

Na povratku iz Mentona, možete se, kao i mi, uputiti ka zapadu magistralom, a ne autoputem.

To će vas neminovno provesti tik uz Monte Karlo (hoteli), grad-državu više poznatu po bankovnim računima slavnih ljudi i kockarnicama nego po njegovoj istoriji. Ipak, iako mnogi zaboravljaju, ova minijaturna Kneževina takođe ima veoma stari grad koji vredi obići i otkriti. Mi smo se, iskreno govoreći, nakon svih prečešljanih starih gradova odlučili da sebi dopustimo da taj baš i ne vidimo. Još više nas je obeshrabrilo „srce“ ovog grada svo u soliterima od stakla i bezdušnim modernim građevinama bez zelenila. Pomalo „zgađeni“ (ličan utisak) netipičnim spojem stare Kneževine u kojoj je nikla džungla finansijskih ustanova i kazina (koji su inače poznati po „humanoj“ estetici), produžili smo magistralom ka našem francuskom „domu“ – St paul de Vence-u.

Svaki put kada smo se iz velikih obalskih gradova vraćali u brdske predele i skrovita mesta, osećali smo dozu olakšanja i harmonije. Ne zbog toga što su obalski gradovi „teški“, naporni ili manje lepi, već naprosto zbog boljeg, toplijeg i neposrednijeg osećaja da je duh Azurne obale jači i pregledniji ukoliko u njemu uživate u manjim mestima.

Verovatno zbog toga, obalu smo „zapostavili“ i više se prepustili istraživanju Azurne „unutrašnjosti“.

Pustili smo da nas uski, sporedni, ali jednostavni i pregledni putevi vode ka manje ili potpuno nepoznatim mestima.

Tako smo otkrili mesta zbog kojih znamo da ćemo tamo opet otići kad tad.

Azurna obala I deo…

Goran Ruškuc Autor: Goran Ruškuc
Jedan od osnivača portala Bookiraj.com, bivši pozorišni reditelj i višegodišnji reklamni entuzijasta. Trenutno kreativni direktor u agenciji CommunisDDB u Beogradu. Večiti zaljubljenik u bicikle, dobra stara vremena i putovanja.​