Kada se spomene Škotska, jedna od prvih asocijacija nam je jedna od najvećih misterija kriptozoologije, čudovište iz Loh Nesa. Da ono zaista postoji nikada nije dokazano, uprkos brojnim pričama, zapisima i fotografijama objavljivanim još od tridesetih godina prošlog veka. Danas Nesi, kako se ono popularno naziva, živi u mašti meštana, starih i mladih, kao i velikog broja posetilaca koji se slivaju na Loh Nes, ne bi li im se baš njima na površini jezera ukazalo ovo misteriozno stvorenje. 

Loh Nes je drugo po veličini slatkovodno jezero u planinskom delu Škotske i čini deo Kaledonijskog kanala koji spaja Atlantsku i obalu Severnog mora, protežući se od jugozapada ka severoistoku zemlje. Dugačko i duboko, ima veoma tamnu boju, delom zbog okolnog tresetnog zemljišta a delom zbog tamnih oblaka koji se u njemu ogledaju skoro tokom cele godine. Neretko je iznad njegove površine ispletena i maglena mreža, što dodatno daje jezeru mistični karakter, i navodi nas da mislimo da to ipak mora biti Nesijev dom. Onda se malo bolje zagledamo, pa od talasa pomislimo – to je sigurno Nesijev rep! 

Elem, Nesi nije sam. Postoji i druga legenda o čudovištu iz obližnjeg jezera Morar, Nesijeva drugarica imena Morag. Legenda kaže da se oni ponekad susretnu u jednoj od vijugavih planinskih rečica koje spajaju ova dva jezera, ali to su već priče koji vam mogu ispričati samo lokalci koji žive u okolini ovog udaljenog i manje poznatog dela Hajlenda. Oni će vam sigurno ispričati i da je ova ženka mnogo opasnija i strašnija od Nesija, a jezero mnogo dublje i tamnije od Loh Nesa, što će većinu posetilaca ipak držati na glavnoj ruti, od Glazgova do Fort Vilijama, pa do Fort Avgustusa, gde će se svi oni ukrcati na jedan od brodova kojim će zaploviti površinom jezera ka Invernesu.

Drumnadrohit je seoce u koje se stiže ako se putem nastavi put ka Invernesu, glavnom gradu Hajlenda, koji je ujedno i poslednji grad na obali jezera, ušuškan u Morajski zaliv koji se otvara ka Severnom moru. Uprkos svojoj veličini, Drumnadrohit je veoma posećen jer je dom muzeju koji interpretira kulturno, istorijsko i prirodno nasleđe Loh Nesa, a deo stalne postavke je i izložba o Nesiju, za koju su najviše zainteresovani mališani. Naravno, ispred muzeja je izložena njegova figura, sa kojom će se svako zagrliti i napraviti fotografiju kao uspomenu na avanture Loh Nesom. 

Nedaleko od muzeja, na putu ka Invernesu, nalazi se dvorac Urkart (Urquhart), jedan od najstarijih srednjevekovnih utvrđenja u Škotskoj. Tokom svoje istorije, igrao je značajnu ulogu u borbi za nezavisnost Škotske, a danas predstavlja obaveznu stanicu turista na putovanju Hajlendom. Tokom sezone, od maja do septembra, dvorac je preplavljen posetiocima, ali, ukoliko želite dobar pogled na jezero i okolna brda sa citadele, ili da zapovlite sa njegove obale, onda je on idealna lokacija! 

 

Na obali jezera se poslednjih godina razvijao porodični biznis proizvodnje džina, jednog od „najlokalnijih“ alkoholnih pića u Hajlendu. Ova porodica je u svom posedstvu imala mnogo kleke, te su njeni članovi došli na ideju da jednostavno počnu da prave džin od njenih bobica, koje oni nazivaju crnim zlatom. Receptura za ovo piće je dobro čuvana tajna, ali gospođa Lorien kaže da se u džinu nalazi samo ono što raste u radijusu od 500 metara od njihove kuće, a čak su blagosloveni i potpuno čistom jezerskom vodom. Ambalaža sama po sebi priča priču o Loh Nesu. Njena boja je tamna kao jezero, a jačina pića od 43,3% predstavlja prosečnu dubinu jezera od 433 stope. Nesi, proslavljen kao čudovište, a dovoljno stidljiv da se fotografiše, bio je inspiracija za logo, u svom nešto manje konvencionalnom izdanju.

U ovom piću se može razaznati priroda Škotskog Hajlenda – vres, korpiva, mahovina, mokro šumsko tlo i vlažan vazduh, pa predlažemo da se posle posete muzeju i dvorcu udobno smestite na jedan od brodića, i dok lagano ispijate džin tonik pustite pogled daleko niz površinu jezera… Nesi će vam sasvim sigurno mahnuti svojim repom a onda ponovo zaroniti u mračne dubine jezera.   

 

Jelena Farkić Autor: Jelena Farkić
Trenutno je sa svih strana okružena prirodom, čita o doživljajima, istražuje, pešači, zapisuje i mašta.