U 18. veku Venecija je postala sinonim za evropsku dekadenciju i razmetanje. Bogato plemstvo je rasipalo nagomilano nasledstvo na raskošne zabave i kockanje. Bogatstvo se rasipalo na preskupe perike, dragulje i odeću za kostimirane balove i pozorišne predstave.

Kockarska groznica je toliko zahvatila grad, da su stolovi za igru postavljani i među stubovima na samoj Piazzi (Trgu Sv.Marka). Državna kockarnica, zloglasni Ridotto, u koji je ulaz bio slobodan svima koji su na licu nosili masku, morao je biti zatvoren 1774. godine, jer je veliki broj Venecijanaca bankrotirao.

Međutim, rasipništvo i dekadencija bili su sinonim ovog grada još od samog njegovog nastanka, te je još davne 1562. godine usvojen “Zakon o kontroli raskoši” koji je propisivao da sve gondole moraju biti crne, kako bi sprečili razmetanje sa ukrašavanjem i isticanjem bogatstva pojedinaca.Maske - Venecija

Pomodni Venecijanci su se tiskali da čuju najnovije kompozicije crvenokosog sveštenika, Antonia Vivaldija, koje su izvodile devojčice iz sirotišta Ospedale della Pietta, a njegovo najpoznatije delo- Četiri godišnja doba, odmah je postalo poslednji muzički hit u čitavoj Evropi.

Venecijanski smisao za humor i intrige najbolje izlazi na videlo tokom održavanja festivala, koji prethodi uskršnjem postu. Maske i kostimi imaju ključnu uogu u tom svetu anonimnosti, gde se potpuno brišu granice društvenih podela i sve je dozvoljeno. Tradicija venecijanskog karnevala počela je u 11. veku, da bi vrhunac popularnosti i neobuzdanosti doživela upravo u razuzdanom 18. veku. Tokom trajanja festivala prekidane su mnoge zabrane, među kojima i nošenje skupe čipke i slobodno ponašanje žena.

Period nešto skromnijeg života započeo je dolaskom austrijske vlasti, 1797. godine i trajao je do 1866, da bi četiri godine kasnije, 1970. godine, bio ispunjen je san svih Italijana – stvorena je slobodna i ujedinjena Italija.venice-water-u76

Nakon ujedinjenja, Venecija se razvijala neverovatnom brzinom. Otvaranje Suetskog kanala prethodilo je izgradnji velike luke, iz koje su isplovljavali svi bogati Evropljani koji su putovali na istok i sa odatle se vraćali prepunih sanduka.

Moda kupanja u moru, koja do tada u Evropi nije postojala, barem ne kao masovna pojava, lansirana je upravo na venecijanskom Lidu, gde je paradiranje u najmodernijim toaletama bilo pitanje prestiža i “opstanka” u društvu.  Uvođenje redovne brodske linije od grada do Lida, bilo je ključni preduslov za izgradnju najluksuznijih hotela na svetu duž peščane jadranske obale.  Lido je bilo bez premca najpomodnije i najelegantnije letovalište na moru. Otada su po njemu dobijala imena i druga kupališta širom planete. Kada je 1907. godine izgrađen, hotel Excelsior, je bio najveći hotel na svetu, a tende koje su na toj plaži postavljene dvadesetih godina prošlog veka, još uvek se nalaze na istom mestu.

U istom periodu, Venecija je postala i centar umetnosti i arhitektre. Pokrenuto je Bienale, koje i dan danas privlači desetine miliona turista, a tako će zasigurno biti i dalje, dokle god ovaj biser među gradovima pobeđuje besnog protivnika – Sredozemno more.

(Text/foto: Bookiraj)

doc dr Mišković Ivana Autor: doc dr Mišković Ivana
Voli da putuje, istražuje. osluškuje, zapisuje i predaje studentima. Povremeno se i raspisuje i deli sa vama zanimljivosti koje od malih trenutka na putovanjima prave velike uspomene