Moja prva poseta Lisabonu zapravo se dogodila slučajno, jer sam na njegovom aerodromu presedala putujući iz Budimpešte za Bilbao. Kada sam bookirala povratak, u ponudi je bilo više letova koje sam mogla da kombinujem i tada sam shvatila da mi se pruža prilika koja se ne propušta. Odlučila sam se za prvi jutarnji let do Lisabona i poslednji iz Lisabona za Budimpeštu.Za klasičan obilazak Lisabona potrebno je dva do tri dana, a ja sam na raspolaganju imala samo jedan. Možda uz više sreće nego pripreme, iskoristila sam ga na najbolji mogući način. Evo i kako.

Od aerodroma do grada stiže se crvenom metro linijom za nekih 15-20 minuta, po ceni od 1,9 eur (cena je inače 1,4 eur, ali pri prvoj kupovini dobijate karticu za sav gradski prevoz koju kasnije dopunjavate). Malo istraživanja na internetu i poznavanje aktuelnih trendova u gradskom turizmu bilo je dovoljno da veoma lako dođem do informacija o besplatnim obilascima grada. Odlučila sam se za kompaniju (mada je to zapravo grupa mladih volontera koji žive od bakšiša, pre nego nešto što se može nazvati kompanijom) Chill-out tours. Nije bilo teško pronaći trg Placa Luis de Camoes, na kom svakog dana u 10.00 i 15.00 časova vodiči sa vidljvim oznakama (grbom udruženja) čekaju turiste koji formiraju grupu bez potrebe za prethodnom najavom.

Chill-out tour

Odmah sam uočila dve mlade osobe sa neobičnim torbama i ljude koji im prilaze. Preslatka Gabriela i njen kolega Jose za nekoliko minuta su okupili grupu od 20-ak turista, mahom iz USA i Nemačke, a među njima i mene, nestrpljivu da moj prvi korak u otkrivanju Lisabona konačno počne.

Prepuna ljubavi prema gradu u kom živi, Gabriela nam je pričala na takav način da smo njene emocije upijali kao miris najboljeg portugalskog vina.  Slušali smo je bez daha, postavljajući gomilu pitanja na koja su ona i njen kolega strpljivo odgovarali. Provlačili smo se ispod konopaca na kojima se suši veš, pokušavajući odmah da primenjujemo sve što su nam rekli o načinu na koji bi trebalo da se ponašamo prema meštanima, kako bi nas shvatili kao prijatelje, a ne kao smetnju.

crkva bez krova Lisabon

Mnogi podaci su nas iznenadili, a mene najviše taj da je zemljotres iz 1755. godine (koji je bio četiri puta jači od onog u Fukušimi i trajao neverovatnih devet minuta) razorio 80% grada, ali ipak doprineo da portugalski narod konačno počne da sumnja u neprikosnovenost Boga, te da je upravo Lisabon bio mesto na kom su izvršeni prvi seizmološki eksperimenti koji su promenili dotadašnje poimanje građevinarstva, fizike i nauke uopšte. Obišli smo na svojoj ruti sve najlepše četvrti u centru grada, Bairro Alto, Baixa, Chiado, Alfama, Graca i Mouraria. Nemam nameru da u ovom tekstu otkrivam sve detalje i kvarim vam iznenađenje koje vas čeka kada krenete mojim stopama, ali ono što moram reći je da tura daje akcenat svakodnevnom životu meštana, malim stvarima, skrivenim i dobro čuvanim tajnama, ćoškovima, uličicama, kućicama, prozorima, mirisima tek skuvanog ručka i zvucima koji dopiru iz pasaža i stanova… I, da, videli smo prvi saobraćani znak u Evropi koji je utemeljio pravilo o prventvu prolaza vozila na uzbrdici.

Savršeno za onoga ko grad ne želi da doživi samo kao površno zainteresovani turista, već da mu se prepusti, iskreno i otvorenog srca. Moram reći i to da smo za nekoliko minuta Gabriela, Jose i ja postali prijatelji (istina je da je činjenica da smo kolege u mnogome tome doprinela), da smo posle obilaska koji je strajao puna tri sata otišli zajedno na ručak u restorančić u koji ni za živu glavu ne bih sama ušla, a u kom njih dvoje (kao i ceo komšiluk) ručaju svakog dana. Moram reći i to da smo se tamo bogovski najeli za tri evra po osobi i da smo kasnije popili kafu za jedan evro na sunčanoj terasi preslatkog kafića, samo nekoliko metara od ulica u kojima turisti isti ugođaj plaćaju i do tri puta više…

alfama

Kako su moji novi portugaliski prijatelji morali da krenu na svoj sledeći susret sa radoznalim gostima, preporučili su mi da se provozam tramvajem broj 28, koji spada u must see ovog grada, jer se iz njega mogu videti sve najveće atrakcije koje njihova tura namerno izostavlja i prepušta turistima da otkriju sami. To su mesta koja nisu skrivena i o kojima možete pronaći informacije na svim sajtovima, blogovima, brošurama i turističkim vodičima. Dali su mi „za poneti“ još nekoliko korisnih saveta kako da ne upadnem u male zamke nepotrebnog plaćanja nekih usluga, šta još da vidim dok sam tu, gde da kupim autentične suvenire koji se ne dovoze brodskim kontejnerima iz Kine, gde se jede najbolja salata od hobotnice, koje vino moram obavezno da probam i gde ga lokalci piju, u koliko sati i na koji način. Rastali smo se sa iskrenim čvrstim zagrljajem i obećanjem da će konačno doći na Exit, jer sada imaju još jedan dobar razlog za to.

restorani Lisabon

Moj dan u Lisabonu završio se, očekivano, sa bolovima u nogama, ali to su oni bolovi koje nipošto ne osećate kao  teret, već kao nagradu za trud uložen u prikupljanje svega onoga što će zauvek ostati u vama i što vam niko nikada neće oduzeti, a to su emocije, čulni doživljaji, uspomene i osećaj da se sa novim prijateljima poznajete ceo život i da ste u ovom gradu zaista živeli, barem jedan jedini dan.

Plaza del Campo Lisabon

Rezime: Svako ko vam kaže da je provod u Lisabonu skup i da se otkrivanje istog mora unapred dobro isplanirati nije u pravu! To će vam reći samo onaj ko se drži utabanih staza, ne usuđuje se da eksperimentiše, nije maštovit i ništa ne prepušta slučaju. Ili onaj ko ne putuje baš često, pa misli da su aranžmani turističkih agencija jedini način da se zaista upozna neki grad.

Lisabon

Troškovi

Prevoz: 3,3 eur (metro karte aerodrom-centar-aerodrom)

Ručak: 3 eur (porcija neke verzije jela sličnog paelji sa morskim plodovima je koštala 6 eur ali je bila toliko obilna da smo je Gabriela i ja podelile. Čim smo seli konobar je odmah doneo hleb i sir, što je bilo predjelo koje je uključeno u cenu)

Piće: 4 eur (dve kafe i sok)

Bakšiš za vodiča: 10 eur  (Chill-out vodiči rade samo za bakšiš. Kako je grupa bila prilično velika, slobodnom procenom sam zaključila da bi 10 evra po osobi bilo korektno, mada ne znam koliko su drugi davali).

Karta za tramvaj broj 28: 1,7 eur

Ukoliko priželjkujete ili planirate putovanje u Lisabon i želite da vam dam još po neki koristan savet ili pomognem pri odabiru avio prevoznika, hotela, restorana i obilazaka grada, slobodno mi pišite. Biće mi zadovoljstvo da podelim svoje iskustvo sa vama.

doc dr Mišković Ivana Autor: doc dr Mišković Ivana
Voli da putuje, istražuje. osluškuje, zapisuje i predaje studentima. Povremeno se i raspisuje i deli sa vama zanimljivosti koje od malih trenutka na putovanjima prave velike uspomene