Kada putujem, volim da u budem duže na jednom mestu, da osetim lokalnu atmosferu i način života. Ta prilika mi se pružila u Portu, gradu koji se smestio na ušću reke Duro u Atlantski okean. Za vreme boravka uspela sam da se prepustim ritmu grada i otkrijem detalje iz života njegovih stanovnika. Kada bi mi neko postavio pitanje „Zašto volim Porto?“, moj odgovor bi izgledao otprilike ovako:

1. Pružio mi je doživljaj Atlantskog okeana u samom gradu – na obodu Porta, na poslednjoj stanici redovne autobuske linije odjednom sam se našla pred velikim prostranstvom, uz zvuk vetra i huk ogromne vode uživala sam u prizoru prelamanja i penušanja talasa. Dodajte na sve to miris morske vode i soli u vazduhu dok pijete kafu pored Atlantika. U decembru.

Porto okean

2. Sve je jednostavno – od hrane, ljudi, enterijera, ulica. Nema „prešminkane“ atmosfere – kafei i restorani su udobni i ukusno uređeni, svaki ima neki svoj pečat i karakterističnost.

2

3. Ovde postoji pingoš (pingos) –kafa divnog ukusa u maloj šoljici – veličine između malog i produženog espresa, sa većom kapljicom kafe i vrlo malo pene, veoma aromatična, fino jaka i ukusna. Maštam o njoj svaki dan od povratka.

3

4. Vino je dobro i veoma povoljno – Portugal definitivno jeste zemlja vina i to se vidi u tome što je ono sastavni deo obroka. Pored toga, vino se pije tokom celog dana, posle posla ljudi idu na čašu-dve, a uz večeru se uvek naručuje vino. Stona vina su laka, pitka, često mlada (Vinho Verde). Dobra stvar koju su nam otkrili lokalci, a u koju smo se i mi uverili je da je čak i vino u supermarketima (inače veoma pristupačno) veoma dobrog kvaliteta.

5. Hrana u Portu je raznovrsna, položaj između okeana i zaleđa omogućila je da su prisutne skoro sve vrste mesa na koja smo navikli (pileće, ćureće, svinjsko, juneće, pačije) i morskih plodova (ribe, školjke, hobotnice, lignje). Klasična ponuda u restoranima sastoji se od supe kojoj je osnova krompir (sa dodatim keljom i šargarepom), parčeta mesa/ribe, kombinacije pirinča i pomfrita, salate i čaše vina.

 4,5 (2)

6. Ritam grada je baš po mojoj meri i predstavlja dobru kombinacija sporog životnog stila, ali nikako uspavanosti. Oseća se da su ljudi živahni i dinamični, ali ne žure nikuda. Tako nam je i Nova Godina prošla skoro neopaženo, nije bilo panike niti zakrčenja saobraćaja, skroz suprotno od onoga na šta sam navikla u Novom Sadu.

6

7. Na ritam grada nadovezuje se i odnos prema radu i odmoru – svi restorani rade samo u vreme ručka (od 12 do 15h), i večere (19 do 23h), slično je i sa kafeima/poslastičarnicama – svako ima neko svoje radno vreme, najčešće dvokratno. Za Novu godinu su svi kafei otvarali tek u 23.45, kako bi osoblje na miru jelo novogodišnju večeru. Veoma humano.

7,8

8. Ljudi su opušteni, nije im posao na prvom mestu, nego kvalitet života i slobodnog vremena. Portugalci važe za ne toliko vredan i produktivan narod Evrope. To nije ni čudo s obzirom na posvećenost kulturi sporog življenja i ishrane. U Portu nema restorana brze hrane, zna se red i vreme za jelo, kafu i poslastice. Život je na prvom mestu, pa onda sve ostalo.

Porto xxzz (2)

9. Dinamična kulturna scena – postoji ulica (Rua Miguel Bombarda) sa umetničkim galerijama i ateljeima gde su prisutni različiti oblici stvaralaštva – slike, skulpture, grafike, dizajnerski proizvodi. Sve je na jednom mestu, a okolo su fini kafei, restorani i vintage prodavnice.

   9

10. Pristupačan je za stići i boraviti u njemu (postoji odlična WizzAir opcija Budimpešta-Lisabon, pa zatim vozom ili avionom do Porta). Najpovoljniji smeštaj možete pronaći putem sajta Airbnb.

Autor: Ivana Volić
Istraživačica iz oblasti kulture i turizma, predaje na Fakultetu za sport i turizam, a u slobodno vreme otkriva zanimiljiva mesta i deli ih sa ljudima na blogu www.mojamesta.com Voli da kuva, jede i priča o hrani i kulturi, što čini kroz svoje gastro rute Ukusi Novog Sada na istoimenom blogu.